:
:
:
K O M E N
T A R R I J E Č I
Ž I V O T A
:
:
:
RIJEČ ŽIVOTA ZA
STUDENI:
"Da
vršim
volju
onoga
koji
me
posla."
(Iv
6, 38)
"Isusova
poslušnost, naša poslušnost- kroz Krv kristovu"
„Poslušnost tvoja neka je jednostavna, spremna,
vesela, općenita. Neka je jednostavna; jer ne smiješ dugo razmišljati, nego se
odluči jednostavnom mišlju; moram slušati. Neka je spremna, jer se pokoravaš
Bogu. Neka je vesela, jer nikada ne može zalutati onaj koji Boga sluša. Neka je
općenita; jer se poslušnost proteže na sve što nije grijeh. To je poslušnost o
kojoj piše sv. Franjo Saleški; ne zaista ne gledaj koga slušaš, nego zbog koga
slušaš. Zavjet je tvoj Bogu upravljen, ako i smjera na čovjeka.“ (Barnabita
Quadrupani: Vodić u dvojbama duhovnog života)
Poslušnost je temelj dobrog suživota, to je
dopuštanje u vjeri i povjerenju, da tuđe odluke mijenjaju moja mišljenja i moje
stavove. Neposluh unosi nered u naše živote i u živote ljudi oko nas. Pitanje
gdje je granica toj poslušnosti u pojedinim dogovorima. Što je odlučujuće za
jednu zdravu poslušnost? Prvo moramo shvatiti da je teško uspostaviti suživot u
bilo kojoj grupaciji bez poslušnosti. Nema zdravih odnosa među prijateljima,
nema dobrog braka, nema dobrih zajednica bez poslušnosti. Ne smije se biti
poslušan i ne mora, ako bi se to kosilo: s Božjim zapovijedima, s vlastitom
savješću ili sa kršenjem zakona ili pravila za opće dobro.
Jedino je Isus bio poslušan Ocu sve do krvi na
križu. Jedino je On poznavao sve namisli Svoga i našega Oca i ustrajao u
poslušnosti sve do smrti. Isus je znao da prolivena Krv kroz poslušnost donosi
svoj rod, donosi svoj plod, a to je spasenje i otkupljenje cijeloga svijeta.
Biti poslušan danas kao i prije nekoliko tisuća
godina, kada su Adam i Eva prvi iskazali neposluh prema Bogu, jako je teško.
Danas malo toga u svijetu potiče na šutnju i slušanje. Naprotiv, sve je upućeno
na to da nam privuče pažnju i da zaplijeni našu pozornost. Okruženi smo
televizijskim i radio aparatima, svuda oko nas sve je puno reklama i riječi
kojima zapravo više i ne vjerujemo. Zato se najprije moramo naučiti slušati da
bi bili poslušni jer ako ne čujemo, ne možemo niti biti poslušni. Ako ne
poznajemo zakonitosti i što nam one donose ne možemo niti biti u poslušnosti
prema onome koji nam ih daje. Biti poslušan sve do smrti u poteškoćama i onda
kada nam se čini da to nema smisla jako je teško.
Što nam sam Gospodin govori o poslušnosti:
„Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov,
budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; a
prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego siđete s
puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima kojih niste poznavali.“
(Pnz 11,26-28)
Što se danas nama događa, kad smo u velikim
nevoljama, kad smo bolesni, osamljeni, kada nas more brige i umornosti ovoga
života? Znamo li u strpljivosti gledati preko boli, preko naše bijede i
povjerovati svome Bogu da će On sve izvesti na dobro ili posustajemo i tražimo
druge bogove koji nam ne mogu pomoći?
Često u životu služimo moći novca, zarade, tuđem
mišljenju, lažima.... Poslušnost tim bogovima rađa "smrću", svi ti bogovi
oduzimaju život, svi oni obećavaju mnogo, a oduzimaju sve. Bog nam daje život
ako smo u poslušnosti prema Njegovim zapovijedima Saveza. On nam daje život u
izobilju, a da to s ničim nismo zaslužili, jer On sam je Život.
Kada sve probamo što nam se nudi u svijetu, umorni i
izranjeni vraćamo se k Bogu da bi kod Njega našli novu nadu i novi smisao
svojim patnjama i bolima. Tada postajemo svjesni da nema drugog puta i svi drugi
bogovi koji su nam se nametnuli u svijetu zajedno sa svojim zakonitostima nude
nam samo trenutnu sreću i zadovoljstvo, a na kraju nas ipak dovedu do duhovne
smrti. Tko nas može oživjeti i vratiti nam opet radost života i sam život, tko
nam može ponuditi radost nošenja svakidašnjih križeva, gdje možemo naći smisao
ovome životu, čiji kraj je "smrt"? Pa se često pitamo: zašto uopće i živimo kad
moramo "umrijeti"?
Svjesni smo da to ne možemo sami. Zato nam je
potrebno razmatrati Isusov život i sve trenutke Njegove poslušnosti prema Ocu i
od Njega naučiti kako biti poslušan sve do smrti na križu.......sve do
prolijevanja i svoje krvi zajedno s Njegovom radi izvršenja Volje Božje u
poslušnosti.
Poslušati Božje zapovijedi, poslušati nekoga tko mi
nešto zapovijeda-naređuje, nije uvijek lako jer i mi imamo svoje želje, svoje
zamisli za koje mislimo da su jako dobre i koje se možda bolje uklapaju u ovaj
svijet i život na zemlji, nego Božje, i jednostavnije ih je živjeti, ne iziskuju
mnogo muke. Ponekad nam se čini da je sve to staromodno i ne uklapa se u ovo
naše vrijeme lagodnog života. I za Mariju, Josipa i Isusa poslušnost je
iziskivala i prolijevanje vlastite krvi da bi izvršili Božju Volju, da bi bili
poslušni Bogu koji je od njih mnogo toga zahtijevao. Ponekad nam se poslušnost
čini teška i zahtjevna. Ali ona je isto tako i jedan od pokazatelja koliko
nekoga ljubimo.
Po poslušnosti ćemo znati koliko ljubimo Boga, ljude
oko sebe i samoga sebe. Potrebno je odreći se samoga sebe da bi činili ono što
se sviđa našoj braći, sestrama i Bogu. Dakle, što možemo reći, poslušnost je
jednako ljubav. Ljubav i poslušnost su jedno te isto. Što si poslušniji to više
ljubiš.
Ali moramo znati, u ljubavi se ne živi bez boli, a
dokaz da ljubimo jest sudjelovanje u patnji. Primjer savršene poslušnosti je sam
Isus Krist. Promotrimo Njegovu poslušnost kroz prolijevanje Njegove Krvi da bi
bio poslušan Volji Očevoj i izvršio svoje poslanje na ovoj zemlji.
Obrezanje, to je bila prva bol koju je Isuse osjetio
na svome tijelu. Tu je prolio svoju prvu Krv. Bilo je to iz poslušnosti prema
izraelskom Zakonu, a i Ocu. Tim činom obrezanja i prolijevanja svoje prve Krvi
Isus je posvetio i pokazao put poslušnosti svim zakonskim odredbama, običajima,
obredima i Božjim zapovijedima.
Dalje susrećemo Isusa koji je uvijek pozoran na to
da vrši Očevu Volju. Mariji i Josipu koji su ga tri dana žalosni tražili,
dvanaestogodišnji Isus odgovara: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je
biti u onome što je Oca mojega?" (Lk 2, 49) Kroz ovaj događaj vidimo da je Isus
ovoga trenutka više bio poslušan Volji Nebeskog Oca, nego li zemaljskim
roditeljima. Često puta smo u situaciji kada imamo dva cilja i ne znamo koji je
važniji i kojeg je potrebno prvo izvršiti. Ovdje nam Isus pokazuje da su uvijek
prvi viši ciljevi koji su na veću Slavu Božju. Kada je izvršio Volju Očevu Isus
je dalje u svemu, ama baš u svemu, bio poslušan i svojim roditeljima.
Njegova poslušnost očitovala se i kroz probodenu ljubav koju je
iskazivao svakome čovjeku kojega bi susreo. Liječio je bolesne, grlio osamljene,
propovijedao neukima, istom ljubavlju ljubio je i carinika i grešnika doma
Izraelova, kao i pogane koji nisu pripadali domu Izraelovu; primjer nam je
Kanaanka, žena čiju je bolesnu kćer ozdravio. Razmatrajući Isusovu poslušnost
kroz cijeli Njegov život došli smo do Njegove poslušnosti na križu. Gledajući
Krista, razmatrajući Njegov život i Njegovo trpljenje, Njegov križ, a nadasve u
tome Njegovu poslušnost Ocu Nebeskom, možemo se zapitati kako i na koji način se
mi predajemo Ocu i što za nas znači poslušnost Ocu? Kako prihvaćamo i živimo
plan koji Otac Nebeski ima s nama i kako vršimo djela za koja nas je stvorio?
Kako nosimo svoj križ u svojoj bolesti, osamljenosti, odbačenosti i drugim
nevoljama života koje nas snađu, a da nismo računali s njima. Zato
trebamo uvijek izabrati tijesan put za koji Gospodin kaže: "..uska su vrata i
tijesan je put koji vodi u život.... " (Mt 7,13) Ne bi trebali više živjeti po
vlastitoj zamisli, niti slijediti ono što poželimo ili nam više godi, nego
hodati prema odluci i Božjim zapovijedima, u poslušnosti prema čovjeku. Bez
sumnje treba slijediti Gospodnju izreku: "Siđoh s neba ne da vršim svoju volju,
nego volju Onoga koji me posla." (Iv 6,38) No ta je poslušnost samo onda Bogu
draga i mila, kad se zapovijed ne izvršava bezvoljno, ni sa zakašnjenjem ni
mrmljanjem, ili čak s izričitim prigovaranjem; jer izvršenim posluhom prema
prijateljima, roditeljima, nadređenima, poglavarima i jedni prema drugima
iskazuje se sama poslušnost prema Bogu. On je naime rekao: "Tko vas sluša, mene
sluša!" (Lk 10,16) Poslušnost bi trebali izvršavati s radošću jer Bog ljubi
vesela darivatelja. Ako često izvršavamo svoje obveze nerado i s mrmljanjem,
ne samo ustima već i u srcu, sve kada i izvršimo naređeno, neće biti po volji
Bogu koji gleda u srce onoga koji mrmlja. Za takvo djelo nećemo dobiti nikakvu
nagradu jer kako veli sv.Pavao – činite sve bez mrmljanja!
Razmotrimo sada jedno svjedočanstvo, što se
događa kada se odlučimo na poslušnost i onda kada nam se čini da ne bi trebali
biti poslušni, kada mislimo da smo u pravu i da drugi to ne zavređuje.
Pogledajmo kako Bog nagrađuje našu poslušnost.
Na
jednoj duhovnoj obnovi prošle godine bilo je govora o poslušnosti. Ono što me
posebno dodirnulo je rečenica da se poslušnost ne odnosi samo na poslušnost
Božjoj Riječi i Volji, nego i na poslušnost prema roditeljima, svojim
nadređenima, prijateljima itd.. Odjednom sam spoznala da imam problema s
poslušnošću u odnosu na svog radnog kolegu koji mi je u skorije vrijeme trebao
postati rukovodilac. Kako je on tek došao, a ja sam oduvijek u tom poduzeću,
tako sam smatrala da imam veća prava, da neke stvari bolje znam od njega i
iskazivala sam mu često puta neposlušnost koja se odražavala u mojoj samovolji.
Jedan dan je prenio jedan zadatak od direktora koji ja nisam htjela izvršiti i
nisam željela u tome sudjelovati, odjednom je u našoj suradnji došlo do
međusobne netrpeljivosti i nepovjerenja. I tako je to išlo u nedogled. On meni,
ja njemu. Ja sam sa svoje strane mislila da sam u pravu. No međutim, poslije ove
duhovne obnove počela sam razmišljati o poslušnosti i o svojim postupcima prema
nadređenima. Shvatila sam da se trebam promijeniti i biti više poslušna jer i to
je jedan vid poslušnosti prema Bogu. To mi je bio veliki problem, puno puta sam
se našla u situaciji da sam već otvorila usta da nešto kažem, a onda sam se
sjetila – gdje ti je poslušnost? I nisam ništa rekla nego sam učinila što mi je
bilo rečeno iako se uvijek nisam slagala sa određenim odlukama, to sam i rekla,
ali sam ih nastojala izvršiti. Trudila sam se jedan period tako ponašati iako mi
nije bilo lako, ali odlučila sam se na poslušnost. Nakon nekog vremena moj šef
postao je puno ljubazniji prema meni i vidjela sam da sve bolje i bolje
surađujemo. Počeo je odjednom i on uvažavati moje mišljenje i sve češće smo se
počeli nadopunjavati u poslu i sve više razgovarati o pojedinim odlukama i
situacijama. Naše međusobno nepovjerenje se potpuno izgubilo. Svaki dan smo
razgovarali otvoreno o problemima u poduzeću, u našem odjelu i počeli smo
zajedno donositi odluke. To mi je donijelo mir u srce, red u život, a na poslu
sam čak i promovirana na rukovodeće radno mjesto. Danas osjećam radost u
poslušnosti prema prijateljima, nadređenima i prema samom Bogu i Njegovoj
Riječi. Hvala Isusu i za Njegov put poslušnosti kojem me je naučio. (A.P-F)
Priredila je Jadranka Hrvoj, suradnica Krvi Kristove
________________________________________________
p.
Josip, CPPS
